part 2

Prohladan vjetar je puhao kroz krosnje golih drveca.Spokojnim pogledom , sa drvene stolice koja joj je oduvijek stvarala nervozu , ispracala je prolaznike. Nije znala zbog cega joj nervoza dolazi da li zbog tolikog nestrpljenja ili zbog zvuka koji je proizvodila kada bi prebacila nogu preko noge , mijenjajuci je svakog minuta . Duboki,zlatni urez…

Nastavi čitanje →

part I

Crveni , mali svežanj sa zlatno vrpcom pri vrhu pričvršćen,uočen na kaminu , ostavljen na oštroj ivici tik da neko dodirne ga obrušio bi se na pod i od njega bi ostale sami komadići otpada . A osjećaj je nije varao . Nalazilo se tu puno više, više i dalje od truhlog, zaboravljenog uzdaha. Korak…

Nastavi čitanje →

Ako vjetar puse sagradi vjetrenjacu , a ne zidove.

Zivot bez poteskoca bi bio kao potok bez kamenja i krivina interesantna koliko i beton . Ako dopustimo bujici da nas savlada u vedre dane,nasi razlozi zivljenja kad je tmurno i olujno vrijeme su nepostojani . Rodjeni smo da bismo ojacali u ovom vremenu ludom , da bi cijenili onaj tracak nade za dobrotom kod…

Nastavi čitanje →

Na ovu poruku sam ostala nedorečena.Nešto što se jednom u životu može doživjeti.Ništa drugo nije isto. Slično.

OPROSTI MI,MOLIM TE! Sve što smo mi gradili,što smo mjesecima maštali… Srušilo se. Nestalo je u ruševinama našeg odnosa. Samo nemoj se nikad pitati šta bi se desilo da smo ostali zajedno,da smo se trudili više.Mila moja,otpuhao je jug svu našu sreću,odnio ih nekom drugom. I tebe će odnijeti,polako sama odlaziš. Otićičeš i nećeš se…

Nastavi čitanje →